HACKED BY H.I.S.C. Team !!!

GreetZZ to Mistress Lizzy :P
 
Početna stranicaCalendarGalleryFAQPretraľnikRegistracijaČlanstvoKorisničke grupeLogin
Share | 
 

 Narodna vjerovanja i predaje s područja Hrvatske

Prethodna tema Sljedeća tema Go down 
Autor/icaPoruka
ch4ng3r___
Administrator
Administrator


Male
Broj postova: 355
Age: 22
Lokacija: Split
Registration date: 30.04.2007

PostajNaslov: Narodna vjerovanja i predaje s područja Hrvatske   sub svi 05, 2007 8:43 am

BABAROGA je suha, crna starica, očiju vezanih rupcem. Ljudima podari sina, ali mu ne smiju spomenuti njezino ime. Prokunu li ga nekad, kad je nevaljao, da ga odnese Babaroga, ona ga uzme. U mračnoj ga šumi pretvori u jelena, pa se ondje bori s drugim pretvorenim dječacima, sve dok nadbodeni ne padne u bezdan.

MORSKI LJUDI pravi su divovi, a obnoć izranjaju iz mora. Sa sobom na obalu iznesu svijetli kamen. Tko im ga otme, bit će sretan dovijeka.
Pripovijedalo se da je početkom 18.st. u Dubrovniku jednoga podneva iz mora izronila neman nalik čovjeku, ali puno višlja. Tri se je dana šetala obalom i jezivo urlala.

ČOVIČAC ili ČLOVEČEC, ČLOVIČAC je zlo bradato biće, nalik čovjeku, ali sav zarastao i prljav. Visi po granama u šumi, naglavce poput šišmiša.

ČOVIČAK je biće koje može izazvati tuču i poplavu. Ne vjeruje li netko u tu njegovu moć, za osvetu će samo na njegov urod sasuti krupu i uliti kišu.

VODENI ČOVJEK ili VODENI DUH, ima dugu bradu, gol je i dlakav, duge kose. Može imati i zelenu kožu, zelene oči i zelene zube, samo je u licu blijed. Viđali su ga i kao bijeloga janjca. Može čovjeka odvući u vodu, sa dobrom ili zlom nakanom. Često ga se vidi u mlinu. Srodan mu je VODENDUH, VODENJAK.

DANJE je sablast koja goni čovjeka koji noću prolazi zabačenim stazama.

ŠUMSKA DEKLA, tj. djevojka, je plašljiva djevojka zavijena samo u svoju kosu. Traži toplinu, pa se zavlači među pastire kad spavaju na sjeniku. Plaha je i bježi čim je se ugleda. Nije osvetoljubiva ako se s njom loše postupa.

DIVLJI DJEČAK živi u šumi bez igdje ikoga. Žudi za ljudskim društvom, pa im dolazi piti vodu onako nečist, samo kako bi mu oni nekim povikom, pogrdnim imenom, nadjenuli ime.

DUDAŠ u mraku na raskršću svira vragu i vješticama. Vilama pak svira GAJDAŠ.

DUH obnoć čovjeka može ponijeti u svoj dvor, gdje ima svega u izobilju. Čovjeku se čini ako da je ondje boravio samo jednu noć. Kada ga vrati na ovaj svijet, prošlo je stotinjak godina.


_________________
[Vrh] Go down
Korisnički profil http://calypso.niceboard.com
ch4ng3r___
Administrator
Administrator


Male
Broj postova: 355
Age: 22
Lokacija: Split
Registration date: 30.04.2007

PostajNaslov: Re: Narodna vjerovanja i predaje s područja Hrvatske   sub svi 05, 2007 8:44 am

DUŠA koja je jako grješna, tri puta prolazi kroz paklenski oganj, a onda se navijek muči boraveći na ovome svijetu. Duša koja će u nebo, na zemlji se muči samo dok se po smrti ne pročisti i uzdigne na nebo. I malo dijete koje umre odmah po porodu, ne može odmah u nebo. I ono triput prolazi kroz pakao, radi grijeha majčinih. Dobra duša odijeli se od tijela kao bijela golubica, pa prhne na nebesa. Tamo može doći i preko duge kao mosta (stara pričanja u Zagorju). Zla se duša odijeli u liku crnog gavrana, pa tumara po svijetu.
Priča se da su nekoj obitelji dvanaest godina škripala vrata, a zatim se ukazala pokojna majka Frana, pa rekla da je to ona morala dvanaest godina činiti pokoru iza tih vrata.
Neka duša po smrti prijeđe u drugoga čovjeka, pa je u novome životu pametnija no prije. Kad čovjek spi i sanja, duša mu izlazi iz tijela, pa luta po svijetu. Vidi se kao tenja (star riječ za sjenu), golubica ili lutajuća svjećica. Kad je se vidi, ne smije je se pitati tko je, već otkud dolazi.

DJEČJA DUŠA. Majci koja neprestano plače za mrtvim djetetom, ukazuje se ono s mokrim pokrovom, pa joj priča kako ga u grobu peku njene suze, zbog njih ne može spavati. Majka tada prestane plakati, pa svoje dijete vidi još na Svisvete.
Mnoge priče kažu da dječje duše hodaju svijetom uklete, sve dok ne napune bočicu ili kanticu svojim suzama.

FRATAR BEZ GLAVE, spodoba je koja se u ponoć stropošta kroza zvonik. Najprije zvona zazvone sam od sebe, padne jedna pa druga noga, zatim jedna pa druga ruka, a na kraju se tru stropošta. Stvori se fratar, ali glave nema.

HUDIĆ se izleže iz jaja crne kokoši i crnoga pijevca; tako da se jaje nosi pod pazuhom. Ima crvenu kapicu, a pomaže poput MACIĆA (o njemu kasnije).

IRUDICA je žena zla duha, skita se po zraku i oblacima kad je grmljavina. Jao selu gdje padne, jer tuča sve uništi. Pribije se uz zvona, pa se ona ne čuju kada trebaju odagnati olujne oblake. Prokleta je, pa svaki grom s neba puca u nju.

IZVANŠĆINE je na Pelješcu skupan naziv za noćna bića. Ondje su tvrdili, da su ona najopasnija na noći poklada.

KEČIZUBE su malena šumska bića. Nalik su čupavoj, dlakavoj loptici, a s velikim zubima i očima. Skrivaju se u grmlju uz gorske staze. Očima strijelnu putnika, pa taj odmah na stazi pada, a one se tada kese i kidaju od smijeha.

KOLERA nosi ljudima tešku bolest u obliku sićušne starice. Ima jedno oko, jedno uho; jedan joj zub gore, a jedan dolje u ustima. Ima dva jezika, tri nosnice na nosu, iz kojih suklja neka para. Umre svatko na koga puhne i koga obliže jezicima.

KRIVOMJERI su nevidljiva bića, vide se samo njihove svjetiljčice u noći, te čuju lanci koje za sobom vuku. Duše su to onih koji su za života varali premjeravajući međe; uzimali od susjednog polja sebi. Sada su osuđeni da vječno premjeravaju zemlju, sve dok je ne izmjere pošteno. Sličan je MERNEK ili INĐELER.

KVATRI, KVATRE. Tri uvijek hode po svijetu, jedan ili jedna drži svijet. Dođu ako se kvaternih večeri prede ili izlazi iz doma, osobito u kvaternu srijedu, petak ili subotu.
Prede li tko kvaterne večeri, toga odnese KVATERNICA. Govori li se tada o njoj, toga rastepe u sunčani prah. Dođe ona u potkrovlje, pa zazove. Uspne li se ukućan, ona ga oglođe. Poslije nađu samo kosti onoga koga je oglodala.


_________________
[Vrh] Go down
Korisnički profil http://calypso.niceboard.com
ch4ng3r___
Administrator
Administrator


Male
Broj postova: 355
Age: 22
Lokacija: Split
Registration date: 30.04.2007

PostajNaslov: Re: Narodna vjerovanja i predaje s područja Hrvatske   sub svi 05, 2007 8:45 am

ZMIJA ili KAČA, TIČARICA, GAD. Pripovijedali su stari, da u djecu ulazi kroz usta, dok spavaju na polju. Ako tako uđe u djevojku, objese je naglavačke. Ispod stave kotao mlijeka, pa zmija iskoči za mlijekom. Djevojka pak, može pomisliti i da je trudna kada joj zmija uđe u trbuh, pa je se tada može izmamiti kiselim mlijekom. Ako zmijska kost dospije u čovjekovo tijelo, unutra oživi i po cijelome tijelu hoda; to je nemoguće izvaditi. Zmija se zna ugristi za rep, pa se po livadi koturati. Ubiješ li zmiju u svojoj kući, ubio si svoju sreću. Svaka kuća ima svoju zmiju zaštitnicu, ali i svaki čovjek ima svoju zmiju imenjakinju. Zato ne treba ubijati zmije, kako se ne bi nehotice ubila svoja, a time i sreća. Djevojka koja hoće imati bujnu kosu, maže je salom crne zmije; ili pak mrtvu guju objesi niz leđa, da joj pletenica naraste kolika je guja.
Zmija s ružom (krestom) na glavi, zmijski je kralj ili kraljica.

TIČARICA zmija ima na glavi ružu, a fućka i pjeva. Tko prvi u proljeće vidi tičaricu, treba joj odsjeći glavu i u usta joj staviti grah, pa to posaditi u zemlju. Plod tog graha trebat će staviti pod jezik, pa će se razumjeti životinjski jezik. Tičarica ima glavu kao pijetao, a tijelo kao zmija. Ima krunu. Povadi ptiće iz gnijezda, pojede ih, pa unutra djene zmijice.

KAČEC je zmija s crvenom ružom na glavi, s krestom kao kokoš; repom drži zlatnu kuglu s draguljima.

GAD ima crvenu ružu na glavi, poput pijetla. Tako i kukuriče, no od pijevca je samo kresta, a glava je zmijska. Pod jezikom ima dragulj koji ostvaruje svaku želju.

Najbolja od svih zmija je BIJELA ZMIJA, ZMIJA MLJEKARICA. Leži na onome mjestu gdje je zakopan novac, dijeleći ga onome kome je namijenjen. Tko je ima u kući, razumije govor svega zemaljskoga, pa mu i svaka travka govori od kojeg je lijeka.


Kačec s krestom (okolica Zagreba)

Neki vojnik pobjegao iz zarobljeništva skupa s konjem. Tražili ga, a on se krio po šumama. Treći dan odmaknu daleko od progonitelja. Bio u šumi, a najednom nešto strašno zazviždi. Uplaši se da ga to neprijatelj lovi, pa podbode konja. No, što je dalje odmicao, sve je jače zviždalo. Najzad uleti u neku špilju, a isti tren umalo ogluši od strašna zvižduka. Gleda on, a špilja puna zmija svakojakih. Usred njih golema kača s ružom na glavi, a repom drži veliku zlatnu kuglu s draguljima. Bio to kačec: "Ne boj se, zviždali smo onako strahovito, da tebe od gonitelja spasimo". Vojnik se zahvali, pa odmah usnuo. Sve sanja, kako bi kačecu oteo kuglu.
Obnoć zmije usnule, a vojnik uzme neku granu sa svoga ležaja. Triput njome tresne kačeca u glavu, zamagli se njemu pa se sruši ako mrtav. Ispusti kuglu, a vojnik je dohvati, pa skoči na konja.
A zmije počele skakati za njim. Jedva im umaknuo u nekakvu kolibicu. Uleti unutra, a u čudu ga gledaju muž i žena. Ovaj im dobaci da mu pomognu zaprti sva vrata i prozore. I jedva se nekako obraniše da zmije unutra ne uniđu. Siktale su oko kuće: "Prokleti nezahvalniče!"
Odjednom utihnu, ali vidi vojnik da mu za osvetu vadi glođu konja. Došlo jutro, a kače otišle u svoju špilju. U strahu, dade domaćinima malen dragulj sa zlatne kugle. Pođe doma, pa sve putem misli: "Briga me za konja, kad sam na konju! Imam zlatnu kuglu. Ostao sam živ i postao bogat!"


_________________
[Vrh] Go down
Korisnički profil http://calypso.niceboard.com
ch4ng3r___
Administrator
Administrator


Male
Broj postova: 355
Age: 22
Lokacija: Split
Registration date: 30.04.2007

PostajNaslov: Re: Narodna vjerovanja i predaje s područja Hrvatske   sub svi 05, 2007 8:47 am



BOŽJA VUČICA mitsko je biće poznato u Zagorju. Kada vučica skine svoju kožu, pokaže se da je lijepa djevojka. Sakrije li joj kakav mladić njenu kožu, ona će se za njega udati i roditi mu dijete, no napusti ga ako pronađe svoju vučinu (kožu). Ako je on prepozna u stadu vučjega pastira, opet mu se ona vrati i ostanu zajedno zauvijek. Božja je vučica mati nejaka sunca, koja s neba siđe na zemlju.


Božja vučica (okolica Varaždina)

Obnoć bi se u mlin ušuljala božja vučica, ljude bi klala, pa je i mlinara zaklala, te mlin više nije radio. Jednom se javi neki mladić, pa reče da će je svladati. Otišao u mlin.
Obnoć došla božja vučica, njuška uokolo. Ne našla živog stvora, pa skine sa sebe svoju vučinu. Postala prekrasnom djevojkom, legla uz vatru i zaspala. Došuljao se mladić, pa kožu sakrio pod mlinski kamen. Probudio je, a ona viče. Najzad je smiri, i ona pristane biti njegovom ženom.
I bilo tako, a djevojka mu i čedo rodila. I mlin ostao njihov. No, jednom ona svoju kožu našla, pa je hitila na sebe i opet kao zvijer u šumu pobjegla. Došao otac, pa mu uplakano dijete veli, da ga je vučja majka ostavila.
I odmah mladić krene za njom, pa na križanju staza sretne vučjeg pastira. Kaže mu da želi svoju ženu, našto će mu ovaj: "Dobit ćeš je, pogodiš li koja je zvijer ona! No, ne pogodiš li, rastrgat će te moja zvjerad!" Gleda mladić, pa reče da je zadnja zvijer njegova žena.
Vučji pastir strgne s nje vučinu, kad ono zaista njegova žena. Zagrle se oni i pođu doma. Čedo svoje ona prigrlila, mnogu mu djecu još rodila. I bili sretni do kraja života.
U zimskoj noći, s neba sišla mati nejaka Sunca, božja vučica postala, okolo zavijala, ali vučji pastir nikada nije svoju zvijer slao u mlin, u kojemu se oko ognja grijala sretna obitelj.



_________________
[Vrh] Go down
Korisnički profil http://calypso.niceboard.com
ch4ng3r___
Administrator
Administrator


Male
Broj postova: 355
Age: 22
Lokacija: Split
Registration date: 30.04.2007

PostajNaslov: Re: Narodna vjerovanja i predaje s područja Hrvatske   sub svi 05, 2007 8:49 am

VUČJI PASTIR je mitsko biće. Oko njega se okupljaju svi vuci iz okolice, a čovjek se mogao pretvoriti u vuka skačući kroz poseban obruč ili se na tlu valjajući, "neka ide u Vučju dolinu i kad dođu vuci, neka se i on valja".

Tome je vjerovanju vjerojatno kumovao VUKOVIJA, koji je zavijao poput vuka, kako bi ih namamio u hajkama. Obično j bio veliki siromah, pa je i vučji pastir u krpama.

Također je i VIJEC bio čovjek, koji je zavijajući mamio vukove, pa čarao i proricao po njihovom zavijanju.


Vučji pastir (okolica Varaždina)

Nekoć vučji pastir bdio nad sedam vukova. Volio mlijeko, pa u selu zamolio neku ženu da mu malo dade. No, ova ga otjera rugajući se njegovoj sirotinjskoj odjeći. Veli on njoj: "Dobro, dobro, sjetit ćeš se ti još komu nisi htjela dati mlijeka".
Tako on svako malo poslao vukove pred njenu kuću, pa oni klali ždrjebad, razderali krave, ubili volove. I shvati žena, da ju je to vučji pastir tražio mlijeka. Najviše se bojala, da joj pastirov vuk ne zakolje dijete. Kad jednog dana pomisli dječak: "Najbolje mi je potražiti vučjeg pastira i donijeti mu mlijeka!"
Namuzao on punu muzlicu i pošao tražiti starca pastira. Tražio po šumi, a njega nema; već se spustila noć. U mraku mu se mlijeko prolilo. Još ga više strah, pa se popne na velik hrast. U neko doba čuo kako pod njim zavija sedam vukova. Ubrzo eto i njihova pastira. Veli malom: "Mali, hodi dolje, ionako će te pojesti ova zvjerad!" Njemu će dječak: "Moja ti majka nije dala mlijeka. A ja bih, donio sam ti punu muzlicu, ali mi se u mraku sve prolilo".
Vučjem se pastiru smili jadan dječak, pa mu reče, ako neće da ga zvjerad rastrga, mora sedam ljeta i sam biti vukom. Ovaj ne imaše izbora, pa pristade, a pastir mu dade da se prebaci kroz neki obruč. Pretvori se on u vuka, a ostali vuci povikaše: "Živio! Dobili smo vuka koji će s nama klati ovce u selu!" A on bi radije ljudima krao purane, da šteta bude manja.
I tako ga seljaci sedam godina tukli i tjerali, čak i kada bi im zimi samo jeo gljive s gnojišta. Gladan bi se dovukao pred svoju kuću i lizao korito nakon svinja, ali majka bi pozvala seljake. Ovi ga gonili štapovima, a nerijetko i pucali za njim iz pušaka.
Minulo sedam ljeta. Postao on opet čovjekom, pa se iznenada pojavi pred svojom kućom. "Gdje si tako dugo?", nasta vika. I ljutnja i radost. Pripovijedao im on kako su ga oni gladna gonili štapovima, a povjeruju mu kad im pokaže ožiljak od puščanoga zrna.


_________________
[Vrh] Go down
Korisnički profil http://calypso.niceboard.com
ch4ng3r___
Administrator
Administrator


Male
Broj postova: 355
Age: 22
Lokacija: Split
Registration date: 30.04.2007

PostajNaslov: Re: Narodna vjerovanja i predaje s područja Hrvatske   sub svi 05, 2007 8:50 am

SUĐENICE, drugim nazivima SUDBENICE, SUDNICE, SOJENICE, SUJENICE, ROJENICE. Žene su se bojale zaspati nakon poroda, premda su umorne, jer k djetetu dođe tri ili sedam suđenica, pa mu određuju sretnu ili nesretnu sudbinu.
U starih Hrvata bio je običaj u noći po porodu ženi donijeti vino, kruh i sol, pa to ostaviti ROJENICAMA na stijeni li u tzv. "suđeničkim jamama".

Sudbinu upisuju i urisuju UPIS i URIS.

Hoće li čovjek biti siromašan ili bogat, odlučuje USUD ili VUSUD. Živi okružen divljim zvjerima koje rastrgaju svakome tko mu se približi. Ako mu pak dođe netko, marljiv a rođen u noći siromaha, Usud mu zna pomoći.

VILA SUĐENICA naziva se još i URESNICA, JURESNICA, ORISICA, OREŠNICA (jer se smatralo da se vile i vještice rado okupljaju pod orasima). U prastaroj narodnoj pjesmi spominje se kako je projahala juresnica, zapuhao je tihi vjetar, i kraljici krunu odnio. Neki drže da je to sudbonosna juresnica i mračan spomen o propasti hrvatskog narodnog kraljevstva.

U staroslavenskoj mitologiji spominje se žena (ili mnogo njih) boga Roda nazvana ROŽANICA, što je još jedna inačica Suđenice. Ona prilikom rođenja određuje čovjeku sudbinu.


Vusud (okolica Varaždina)

Otac imao dva sina, jedan bio marljiv, a drugi jako lijen. Nakon očeve smrti, razdijeliše se oni. Lijeni brat uvijek imamo svega dosta, a samo jeo i spavao. Marljivi brat bio siromah, pa upita brata kako to da živi u izobilju. Veli mu ovaj: "Ne znam, i nije me briga dok svega imam!"
Ode siromašni brat, pa putem naiđe na neku staricu. Imao samo koricu kruha, no i to podijeli s njom. Starica ga uputi: "Sinko, pođi ti Vusudu. Samo, pazi, moraš as sobom ponijeti dosta mesa, jer mu je dvorište puno divljih zvijeri. Hiti im meso, pa pođi u Vusudovu kuću, a tamo samo šuti!"
Tako i bilo. Prvu noć zagrmi, pa Vusud razaspe po dvorištu zlata i srebra, pa veli: "Neka svima koji su se noćas rodili, kao meni bude!" Drugu noć razaspe on tek pokoji bakreni novčić i kakvu mjedenu kopču. Takva je polusreća zatekla tisuće onih, koji su se tu noć rodili. Treću noć razaspe tek šaku gotovo bezvrijedne kovine.
I sine tada onom siromahu: rođen je on u ovakvoj, najsiromašnijoj noći; a njegov se brat rodio u onoj bogatoj. Potvrdi mu to i Vusud, ali još veli: "Kad si marljiv, neka ti. Pokazat ću ti djevojku, u bogatoj noći rođenu. Oženit ćeš se njome i imat ćeš svega dosta!"

_________________
[Vrh] Go down
Korisnički profil http://calypso.niceboard.com
ch4ng3r___
Administrator
Administrator


Male
Broj postova: 355
Age: 22
Lokacija: Split
Registration date: 30.04.2007

PostajNaslov: Re: Narodna vjerovanja i predaje s područja Hrvatske   sub svi 05, 2007 8:51 am

DIV je golema rasta, a najčešće plitka uma. Najčešće je ljudožder. Iako je u korijenu njegova imena pojam božanstva, ničega božanskog nema u njemu. On ima svojstva zlih duhova, kakvi su DIVLJI ČOVJEK, DIVLJAN ili DIV GLAD. Glad okolo hoda kad se približi kraj svijeta. Ljudima učaš smaže vola ili popije dvije bačve vina. Ipak, božanska se "žica" očituje ponekad, kada se div pokaže pomoćnikom.

Slični su im ZVICERI. Svu noć u kotlu kuhaju volove, pa ih cijeli dan žderu. Inače jedu i ljude, a jedu se i međusobno.

U narodnim se pjesmama spominje i DIVKINJA.


Divlji divovi (Bosna i Hercegovina)

Bila tri brata, tri divlja diva. Jednom se popeli na trešnju, pa se pod njima grana savila do tla. Tada naiđe enki siromah, pa počne jesti trešnje s te grane. A kako divovi skoče s trešnje, tako se grana opusti i siromaha prebaci preko. Padne on u grmlje, a iz grmlja iskoči zec. Gledaju divovi u čudu, kako je čovjek preskočio trešnju, pa ga pitaju. "Ugledao sam zeca, pa sam zato preletio trešnju." I nude oni njemu službu, a siromah prihvati.
U zoru krenu divovi donijeti vode sa zdenca. Svaki ponese mješinu od dvjesto litara, a siromah samo trnokop. Zakopa on oko zdenca, a ovi ga pitaju što čini. Veli im čovjek: "Zašto bih se mučio noseći vodu u mijehu, kad mogu iskopati sav zdenac, pa ga usaditi uz vašu kuću". Uplaše se divi tako snažna čovjeka, pa mu vele da ne nosi ništa.
Kad je granulo Sunce, krenu divovi po drva. Odsjeku svaki po jednu jelu, a siromah ne uze sjekiru, već omata konopac oko pet-šest jela. I opet ga pitaju što to čini, a on će: "Ponijet ću odjednom pet-šest jela, da imamo drva za svu zimu".
Vide divovi - siromah je jači od njih trojice zajedno. Odluče ga stoga ubiti u snu. A ovaj čuo njihovo dogovaranje. Navečer stavi u svoj ležaj slamu, prekrije je pokrivačem, pa ode spavati u potkrovlje.
Obnoć dođu divi, donesu kotao vrele vode, pa ga izliju po ležaju. No, ujutro siromah živ i zdrav, a ovi ga u čudu pitaju kako je spavao. "Dobro. Samo mi je bilo vruće, pa sam se puno znojio."
I divovi se potiho stanu dogovarati da će ga večeras ubiti kolcima, a ovaj ih opet čuje. Navečer na svoj ležaj stavi sedlo, pa ga pokrije kao da on tu spava. U ponoć dođu divovi stanu lupati kolcima po ležaju. Sedlo se raspadne, a divovi kažu, da su mu probili rebra. Kad ujutro, on se digne, pa im priča kako se obnoć budio, jer su miševi skakali po njemu.
"Ubit će nas!", pomisle divovi, pa ga isplate da ode doma. Kad nakon par dana siromah kopa kraj puta, pa vidi da idu divovi. Brzo dohvati zeca kojeg je uhvatio, pa mu na leđa stavi lonac. Zatim veli divovima, da mu je to sluga što mu donosi ručak. I divovi požele tog slugu, pa mu ih ovaj proda za sto zlatnika.
Sutra divovi pošli orati njivu, pa vele ženama: "Ne morate nam donositi ručak, mi ćemo vam poslati slugu!" Poslali oni zeca, a on otrči u šumu. Gladni divovi došli doma, pa udri po ženama, a ove sveudilj viču da sluga nije došao. Shvate divovi da ih je čovjek prevario.
Krenu da će ga ubiti dok radi na polju, a ovaj ih spazi. Brzo stavi ,magarcu pod rep zlatnika, pa ga su divovi došli, sve mu zlatnici ispadaju. I kupe ga divovi za sto zlatnika, a čovjek im reče, neka ga zatvore u staju, daju mu djeteline i vode koliko ga volja, pa navrate nakon sedam dana. Tako se magarac u staji nadme i krepa pred vratima, pa divovi ne mogaše u staju. Mišljahu, to je staja puna zlatnika, kad ono magarac mrtav. Divovi viču: "Majku mu njegovu, ubit ćemo ga što nas ljuto vara!"
A kad siromah vidi da divovi idu, brže bolje se dogovori sa ženom i djecom. Sve ih polije telećom krvlju, pa padnu kao zaklani. Došli divovi, a siromah kuka: "Evo, zaklao sam ženu i djecu, kad smo siromasi! Ali sada se kajem, pa me prije smrti pustite da ih oživim! Neka oni žive, kad ja neću!" Uzme neku trublju, pa im svima zatrubi u uši, i oni se dignu živi. Svidje se to divovima, pa otkupe trublju za sto zlatnika. Doma zakolju ženu i djecu, pa im trube u oba uha, ali uzalud. Svi ostali mrtvi.
Razjare se divovi kako nikada dosad, pa uhvate čovjeka i hite ga u bačvu. Ostave je blizu mora da je zakotrljaju, pa odu u gostionicu. Siromah počne vikati iz bačve: "Neću ni danas ni sutra! Neću ni danas ni sutra!" Čuo ga neki pastir, pa ga pita: "Što ti vičeš, da nećeš ni danas ni sutra?" A čovjek mu odvrati da ga tjeraju da se oženi kraljevnom, a on neće pa neće. Svidje se to pastiru, pa ga izvuče iz bačve, dade mu svoje stado, a sam uđe u bačvu. Stade vikati: "Hoću i danas i sutra! Hoću i danas i sutra!" Došli i divovi pa ga čuli, pa vele: "Hoćeš, hoćeš, da i nećeš!", pa bačvu hite u more. Udavi se pastir.
Idu divovi veseli, kad sretnu putem siromaha kako goni veliko stado, pa sve pjeva i poskakuje. Čude se divovi kako je ostao živ, a on će njima: "E, da ste me uvalili u dublje, iz mora bih istjerao još ovoliko ovaca!" Pitaju ga, ima li još toga u moru, a on veli: "Ima, ima, koliko vam srce želi!"
Pošli divovi na stijenu nad morem, pa najstariji odluči skočiti prvi, pa reče ostalima: "Budem li vam mahao rukom, znači da je blaga puno, pa vi skočite za mnom da mi pomognete ovce k nama potjerati!" I skoči div, pa počne mahati rukom, počne se utapati. A ona dva na litici misle, da ima dolje puno ovaca. Skoče za njim, i sva se trojica utope.
A siromah ode doma, ženi i djeci dogna puno blaga. Živjeli dobro od onih zlatnika i od ovih ovaca.

_________________
[Vrh] Go down
Korisnički profil http://calypso.niceboard.com
ch4ng3r___
Administrator
Administrator


Male
Broj postova: 355
Age: 22
Lokacija: Split
Registration date: 30.04.2007

PostajNaslov: Re: Narodna vjerovanja i predaje s područja Hrvatske   sub svi 05, 2007 8:51 am

ZMAJ je strašna zmija, u jezerima ili ponorima ljude dočeka i proguta. Nastane od posebne vrste zmije, koja brzo raste, pa kad navrši devet godina, poleti. Padne li tada na suho, razbije se; a padne li u vodu, ostane živa. Glava zmaja je zmijska, a može ih imati i sedam. Zubi su mu veći nego zupci na grabljama, stopala su mu kao medvjeđa, a krila kao u orla, samo puno veća i bez perja. Dug je pet-šest metara, a tako je jak da može okretati planine. Žene sa zmajem mogu rađati djecu. Spava on otvorenih očiju, a ubija ga samo biljka odoljen. Slični zmaju su slijedeći.

AŽDAJA je iz vode izašla, a živi u vodi i u blatu.

KRILATA je ZMIJA sive boje, a vidi je se kako leti preko gorskih vrhova.

AŽDAJKINJA je još veća, duga šest-sedam metara, cijele ljude ždere. Kuda prođe, ostavlja trag kao da se drvo vuklo. Uništava žito, a živi u gorskim jezerima. Ako se zapali šuma u kojoj živi aždajkinja, ona strahovito vrišti, a nastane potres s grmljavinom.

ŠARKANJ nastane od staroga soma ili zmije. Leti kao debela zmija, ima dug rep. Oblak mu je konj, a iz usta riga vatru. Zna se spustiti iz oblaka i postati čovjek. Tad ide selom u liku prosjaka i prosi malo mlijeka. Ne dadu li mu, saspe tuču na usjeve. Stvara i jak vjetar, pa su u davnini ljudi olujni vjetar nazivali šarkanjem. Kada se smrači od oblaka, kažu da će se spustiti šarkanj. Može pustiti silnu vodu iz oblaka, ali može i popiti pola rijeke. Vjerovalo se da na njemu u oblaku jaše katolički svetac Ilija.

Zmaj je ponekad isto što i ZMIJ, ZMIJA, KAČA, pa Kačići od davnina na štitu nose zmaja. U naših je predaka bilo plemena koja su štovala zmije kao simbol plodnosti.

U Hrvata zmaja zovu još i ZMEJ, KAČA, KAČAK, PLAZ, POZOJ, SMUK, UŽ, VILOZMAJ, ZMAJ GLEDOTVORNI.


Zmajev sin (okolica Budimpešte, Mađarska)

Neko selo dugo vremena pustošio zmaj, kad pred par dana seljani napokon uspjeli ubiti zmaja tlačitelja. Tkao se neki čovjek i žena vraćali iz polja. Prolazili kroz onu goru gdje je bila špilja zmaja ognjenoga. Idu oni, kad čuju plač. I vide gdje u visokoj travi leži dječačić, nejako djetešce, u krpe zavijeno. Zgražaju se, što ima i takvih roditelja, koji vlastitu djecu ostavljaju da u gori umru od gladi. I odmah se povesele, pa djenu maloga u košaru. Veli žena: "Čovječe moj, da mi ovo dijete othranimo i damo mu svoje ime i imovinu". Čovjek misli isto, jer ne imahu oni svoje djece. Baš im nedavno preminulo bolesno dojenče. Vratiše se tako kući, sretni što imaju sina.
Žena odmah krene podojiti malenoga. Ali jao, mali uhvatio zubima, a žena udari u jauk. Mali joj već trga grudi, krv već šiklja. Uzalud muž pokušava skinuti maloga, a žena sveudilj jauče. Brzo on pozove seljane, pa svi vuku i udaraju da skinu maloga, i najzad ga nekako skinuli.
Tako povukli i one krpe kojima je mali bio omotan kad su ga našli, pa imaju što vidjeti: u maloga su glava i psa ljudska, a donji dio mu kao u crne zmije, dok na leđima ima crna krila. Sve im je odmah bilo jasno: sin je to onoga zmaja što su ga dotukli pred par dana. I dohvatiše seljani cjepanice, pa udri po malome. Nisu gledali kamo udaraju, dok ga nisu stukli na komadiće. A čovjeku onom nekako žao, ta časkom mu je bio sin.
A seoski mu starješina veli: "Čovječe, ne budi lud! Pa taj bi ubio tvoju ženu, a onda bismo mu morali svakodnevno davati ovcu i djevojku, kao onome njegovu ocu. Znaj, da je ovaj tvojoj ženi isisao svu krv, istog bi trena postao veliki zmaj!"


_________________
[Vrh] Go down
Korisnički profil http://calypso.niceboard.com
ch4ng3r___
Administrator
Administrator


Male
Broj postova: 355
Age: 22
Lokacija: Split
Registration date: 30.04.2007

PostajNaslov: Re: Narodna vjerovanja i predaje s područja Hrvatske   sub svi 05, 2007 8:52 am

ŽENORIBA, drugim nazivom POLŽENA-POLRIBA, SIRENA, svojevrsna je morska nimfa. Ima čaroban i zanosan glas, kojim opčini muškarce, pa ih tada nerijetko povuče sa sobom u dubine. Jedan je stari pisac zapisao da je sirena "nakaza morska, do pasa žena, od pasa riba." U nas se o njoj pripovijeda od riječnih do morskih obala, od Drave do mora.


Polžena-polriba (Podravina, Mađarska)

Neki mladić u moru vidio gizdavu djevojku. Doplivala s pučine, lijepim licem i grudima izronila iz mora. Svidje se ona tome mladiću, pa je pita bi li bila njegovom ženom. "Htje bih", veli mu ona, "ali ti me nećeš uzeti kad me vidiš cijelu. Gore sam žena, a dolje riba." Mladiću bilo krivo: "E, onda te neću uzeti!" Veli mu djevojka: "Znaš, mogu cijela postati ženom, ali samo poželiš li ti mene i poželim li ja tebe!" Mladić se složi, i kaže da će je čekati dok ne postane cijela ženom.
Otpliva ona na pučinu. Otplivala do morske kraljice, a ova joj rekla. "Hoću, napravit ću te cijelu ženom, ali ovamo ti više nikada nema povratka! I, pazi, ništa nećeš znati raditi poput drugih žena. Ni tkati, ni presti, ni žeti. Ništa! I, znaj, taj onda neće htjeti da mu budeš žena!" Misli sirena, ako tako bude, umrijet će tamo, što se može. A kraljica nastavlja: "Pazi, taj te onda neće ni zakopati na kopnu. Hitit će te u more, odakle si i došla!"
Tako je i bilo. Morska djevojka tamo nije znala obavljati nikakva posla. Čovjeku dozlogrdilo, pa je lijepo odveo na obalu. Bacio je u more, u kojemu se ona ugušila. Ne ispliva, jer više nije bila polriba.


_________________
[Vrh] Go down
Korisnički profil http://calypso.niceboard.com
ch4ng3r___
Administrator
Administrator


Male
Broj postova: 355
Age: 22
Lokacija: Split
Registration date: 30.04.2007

PostajNaslov: Re: Narodna vjerovanja i predaje s područja Hrvatske   sub svi 05, 2007 8:54 am

KUGA je crna, strašna žena, u ruci nosi srp, a gdje dođe, pomori i mlado i staro, i bogato i siromašno; nema tko koga ukopati. Javlja se u bijelom, pa po selu cvili, a psi zavijaju od straha. Netko veli, da se od njena lika vide samo kosti, a da su joj noge kao u vraga. Tepa joj se "kumo!" kako se ne bi naljutila. Uhvati li Kuga koga uz put, natjera ga da je nosi na leđima. Prvo se čini lagana, pa postaje sve teže, sve dok čovjek ne izdahne.

KUGIĆ je crno dijete kugino. Moreći narod, ona zaobilazi onu kuću u kojoj ga je rodila.

A ovako se u narodu pričalo...


Pravedna kuma (okolica Karlovca)

Siromah dobio dijete, pa odlučio pronaći pravednog kuma. Išao cestom, pa najprije susreo prerušenog Boga. U reče mu da ide tražiti pravednog kuma, na što mu on reče: "Uzmi mene za kuma, ja sam pravedan!" Siromah ga upita tko je, a kad mu ovaj reče da je Bog, odvrati mu: "Bogme te ja neću, jer ti nisi pravedan. Ti dadeš dobro vrijeme, da ljetina bude dobra, a onda pošalješ tuču da ljetinu uništi!"
I prođe on dalje, pa naiđe na neku crnu ženu. Popriča i s njom, pa mu i on reče da je uzme za kumu. Pita je:"A tko si ti?", našto će ona: "Ja sam Smrt!" Na to će joj on: "Ja ću te uzeti za kumu, jer ti si pravedna! Jednako ti zadaviš i gospodina i siromaha, ne biraš ti prema novcu!"
I kuma je siromahu pomogla. Priskrbio on puno novaca. Poslala kuma bolest na grofa, pa ovaj bio bolestan devet ljeta. Tada dala kumu lijek da izliječi grofa, pa ga ovaj nagradi blagom nebrojenim. Siromah se brzo prepustio pijanstvu, prokockao novce, pa se ubrzo njemu ljeta izbrojila. Dođe mu tada kuma. "Hodi, kume, na drugi svijet!" I pokaže mu svjetiljku njegova života. Vidje seljak da ona jedva tinja, pa moli kumu: "Ala, draga kuma, odlij malo ulja iz svjetiljke koja jako gori, u ovu moju da se ne ugasi!" Ali neće kuma: "Bome dragi kume, neću! Htio si pravednu kumu, pa i tebe moram zadaviti kada ti dođe smrtna ura! Hodi ti lijepo sa mnom na onaj svijet!"
I dođe on kući snužden, pa se potuži ženi. Misli ona, pa ga skrije u škrinju. Kad eto kume Smrti, pozdravlja ženu, pa pita gdje je kum. "U šumu je pošao po drva! Ala, sjedi, kuma draga!", pa joj nudi stolac. Veli joj Smrt: "Sjest ću lako i na ovu škrinju!" I sjedne kuma, malo popričala, pa otišla dalje.
Žena otvori škrinju, pa vidi da muž spava. Ljuti se što je tvrdo zaspao, a kuma prošla; sve ga psuje i ćuška. Zaludu ga žena budila. Zaspao je on zauvijek.


Djevojka pomorkinja (Bosna i Hercegovina)

Kroz selo odjekuju zazivi: "Mato! Jure! Kato! Maro!" Tako redom, svi seljani prozvani. Netko se odzove, a netko šuti kao riba. Bude prozvano neko dijete: "Ilija!" a mati mu usta poklopila. Šapne djetetu da se ne odaziva.
Ali vidi mali, to ga doziva neka lijepa djevojka, sve se vrti oko kuća, poskakuje i pleše, pa ljude zaziva. I rado bi se mali čuo s nepoznatom djevojkom, pa kaže to majci. Ali majka uplašeno šapće: "Dijete moje, ni da čuješ da te tvoja majka zove, ne odazivaj se! Može ti se pričiniti, samo mi rukom pokaži da me čuješ!" Uplašio se sad i dječak, pa pita zašto. Priča mu majka: "Djevojka je to pomorkinja, ljude pred pomorom zove. Nabere li puno odziva, prometnut će se ona u staricu Kugu, pa će moriti po kućama. Ubit će sve koji su joj se odazvali!"
Lijepa djevojka još je malo dijete zvala. Maleni i ne diše, a kamoli da bi se odazvao. Ubrzo nestalo djevojke i čulo se tek kako zazivlje u daljinama.


Kugić (Podunavlje, Mađarska)

Mrkla je noć, muž i žena spavaju, kad ih probudi divlje lajanje pasa. I iziđe muž da vidi što je psima. Gleda oko kuće, a nigdje ničega; krene on da će vratiti u kuću, kadli se zapetlja u nekakav grm pun dronjaka, što se niotkud stvorio nasred staze. Pokupi ga, pa sve misli kako će njime ujutro potpaliti vatru. Uđe u kuću, hiti ga u zapećak, pa se vrati u krevet.
Ujutro eto žene da naloži vatru, kad ono nema grma, nego pokraj ognjišta leži nepoznata žena, noćas tu dijete rodila i grije ga. Žena sva u krpama, nema ni odjeće u koju bi dijete povila. A dijete crno. Kućanica gleda, pa pohita mužu. Zajedno došli, pa ženu pitaju: "Tko si ti? I kako si i zašto ovamo došla?" A njima će nepoznata žena: "Pa ti si me ovamo donio! Ja sam, čovječe, Kuga!" Žena udarila u viku: "Nesretniče. nesreću si nam u kuću donio!" A kuga njima veli: "Nije nesreću, nego sreću!" Pa se obraća čovjeku: "Pretvorila sam se u grm, pa si me i metnuo kraj ognjišta. A u grm sam se prometnula, da me psi ne rastrgaju. Grma oni ne jedu. Rastrgali su mi već odjeću, same krpe su na meni, a i kožu bi mi potrgali, da tebe nije bilo. Spasio si me, zato od kuge nećeš umrijeti!" Pa dometne: "Neće umrijeti sva obitelj. Neće sva kuća. A neće zato što sam pod ovim krovom svoje najdraže rodila! Ne bojte se, nikakva bolest na vas neće, jer sam najjača i svakome zapovijedam!" I odahnuli oni, a žena Kugi nudi pelenice, da dijete povije. A ona već nestala.
Ubrzo u tome selu sve pomrlo od kuge, a ta obitelj zdrava i čitava. Krili svoju sreću, jer je ističe tuđa nesreća, samo bi žena katkada šapnula svome mužu: "Čuješ, misliš li da će Kuga naučiti svoga Kugića, kad na njega dođe red da svijet mori, da zaobiđe ovu svoju rodnu kuću...?"



Eh ovih nekoliko priča je i meni baka pričala

_________________
[Vrh] Go down
Korisnički profil http://calypso.niceboard.com
ch4ng3r___
Administrator
Administrator


Male
Broj postova: 355
Age: 22
Lokacija: Split
Registration date: 30.04.2007

PostajNaslov: Re: Narodna vjerovanja i predaje s područja Hrvatske   sub svi 05, 2007 8:55 am

BURA je djevojka, pa kad netko psuje vjetar, ona se muči i ranjava po krovovima i po drveću. Zato se osveti psovaču, iskrama iz dimnjaka zapali mu kuću. "Vrag se ženi!", govorili su ljudi kada bi puhala jaka bura. Zanimljivo je da burom zovemo jak vjetar, a Burija je staroiransko božanstvo olujnoga nevremena. To možemo smatrati još jednim dokazom o podrijetlu Hrvata; uklapa se i u teoriju o Hrvatima kao doseljenicima iz iranskog područja; a i u teoriju da su Hrvati Slaveni koji su u dodiru s kulturom s područja Perzije preuzeli neka njena obilježja. Inače, mnogo hrvatskih narodnih naziva i naziva staroslavenskih božanstava ima svoje korijene u iranskim i armenskim nazivima (ili neki samo tako smatraju)...


Buru ne psuj (okolica Kastva)

Bjesnila bura. Mladićeva ljubljena pošla u goru, a još se nije vratila. Bojao se da je bura ne baci u provaliju. Opsuje on buru: "Buro, prokleta bila! Jama ti se začepila, iz koje si ispuhala!"
Kori ga otac: "Nikada buru psovati ne smiješ! Eh, moj sinko, tako je i stari Mato nekoć psovao buru, kada mu je slamnati krov na kući po selu razasula. I što je bura jače puhala, to ju je on više psovao. Kad najednom iz dimnjaka mu na ognjište ispadne djevojka, sva raskuštrana i poderana. Puna je krvavih rana. Kad stari Mate to ugleda, skameni se od straha, stade se križati i zvati u pomoć, no bilo je prekasno. Djevojka se okrene prema starcu, pa mu kaže: "Što me više psuješ, više se mučim i ranjavam po krovovima, po kamenju i drveću. Što u dimnjaka zavija, to je moj plač. A ti ćeš, starče, ubrzo prestati psovati vjetar za svagda!" Djevojka-bura uze žeravice s ognjišta, pa nestane kroz dimnjak zavijajući. Obleti oko krova, pa prospe žeravicu po slamnatom krovu, a taj se odmah zapali. I sve je jače bura puhala, i vatru raspirivala. Izgori i kuća i Mate. Eto, sine, od tada narod ne psuje buru."
I mladić više ne opsova buru, samo sluša kako zavija uz prozore. Najednom, bura provali vrata, a s njom uleti njegova ljubljena. Mladić će: "Stukla te bura, e, da joj..." - htio opet opsovati buru, kad ga po ustima udari njegova ljubljena: "Stukla me tvoja psovka!"


_________________
[Vrh] Go down
Korisnički profil http://calypso.niceboard.com
ch4ng3r___
Administrator
Administrator


Male
Broj postova: 355
Age: 22
Lokacija: Split
Registration date: 30.04.2007

PostajNaslov: Re: Narodna vjerovanja i predaje s područja Hrvatske   sub svi 05, 2007 8:56 am

MRTVA MAJKA, majka je koja ustaje iz groba. Majka koja je za života svoje dijete držala zapušteno, a umrla dok je dijete bilo još nejako, nakon smrti bi se obnoć vraćala i dijete prala i uređivala. U grobu je djetetovu košuljicu krpala, pjevajući: "Šijem zlatnu košuljicu tanku". Ukućani su prepoznali da je po noći dijete posjećivala, po slini koju bi iskašljala jer je u grobu nazebla. Dolazila bi svake noći, sve dok dijete ne bi ojačalo.


Mrtva majka (okolica Zagreba)

Žena imala dojenče, a od teške bolest umrla. Muž radio po cijele dane, pa je djetešce ostavljao na brigu seoskim ženama. Kada bi se vraćao s posla, uvijek bi prolazi kraj groblja. Jednu noć začuje krikove kako se prolamaju grobljem. Jedva prepozna ženin podzemni glas. Kriči ona i jeca: "Hoću dijete svoje podojiti!" I muž onom motikom kojom je kopao u polju otkopa ženu iz groba, pa je povede doma.
Drugi dan opet pođe u polje, a dijete čuvala majka. No, seoskim ženama bilo čudno što im nije doveo dijete na čuvanje, pa se same pošle za njega pobrinuti. Došle, i opazile majku. Prestraviše se, pa pobjegnu da ispričaju muževima, a ovi pak pohitaju po svećenika. On dođe s molitvenik, pokojnicu tražio, a ona se pak skrila za vrata. Ovijena u bijelu plahtu. Svećenik je opazi i poškropi svetom vodom, pa hiti na nju misno ruho. I umjesto da se sruši mrtva, žena sad posta živa.
Živjela je ona još devet ljeta, i još dvoje djece rodila. Ali, nikada nije bila vesela, nego navijek tužna i zamišljena, a u licu blijeda.


_________________
[Vrh] Go down
Korisnički profil http://calypso.niceboard.com
ch4ng3r___
Administrator
Administrator


Male
Broj postova: 355
Age: 22
Lokacija: Split
Registration date: 30.04.2007

PostajNaslov: Re: Narodna vjerovanja i predaje s područja Hrvatske   sub svi 05, 2007 8:57 am

VUKODLAK, drugim nazivima VUKOZLAK, UKODLAK, KOZLAK, KUDLAK, KUDLJAK. Postane od zla čovjeka, jer mu nakon smrti vražina uđe u grob, odere mu kožu, iscijedi mu krv pa je izlije u tu njegovu mješinu (kožu). U mijeh mu utjera i dušu. Četrdeset dana treba da se povukodlači neki čovjek. Ženi koja bi umrla trudna, naši bi stari oko nogu zavezali rubac, pa ga pribili za lijes, kako ne bi za sedam ljeta iz nje izišao vukodlak. Još drevniji naši preci su vjerovali, da se duša zlih ljudi po smrti preseljava u druge životinje, dok ona pročišćena prhne u nebesa. Prije oko 2000 godina, tvrdilo se da se svatko može pretvoriti u vuka, barem jedanput na godinu. Danas se još ponegdje vjeruje da će čovjeka napasti samo onaj vuk, u kojemu je nečija duša.

Obnoć vukodlak skita po selu, straši i napastuje ljude. Najdraže mu se hrvati s jakim ljudima, a napadne li ga čovjek nožem, taj se nož okrene na njega i ubije ga. U kuću dolazi kao crn pas, crna ovca, crn vol, bijel konj, jarac s rogovima dugačkim lakat, veliki orao, kvočka s pilićima, velika krmača. Zna se pojaviti i kao bačva koja se po dvorištu valja, miče se kao plast sijena, oko kuće gače kao guska, a pretvori se i u svezana konja, a ko je za života ukrao konje od kakvog siromaha. Neum je brdo na kojemu vukodlaci imaju svoj skup, i to svaki petak navečer. Nigdje drugdje ne mogu se sastati dva i dva vukodlaka, a ovdje ih se sastaje dvanaest.


Od vukodlaka se može obraniti samo glogovim ili drenovim kolcem, a bježi i od konja vranca. Ne može ga se probosti bez tri svećenika, koje prati zvonar. Tri puta ga traže u grobu, a treći put on dođe čuvši zvona, zatim ga tri puta varaju dok se ne sagne, pa ga probodu u zatiljak. Prsne krv, sve se dimi, pa ostane samo vukodlačka mješina. Kapne li na koga tada njegova krv, taj umre, oboli i do smrti ostane pogrbljen, a može i sam postati vukodlak.

Kažu da se u dubrovačkome kraju povukodlačila neka žena koja je nevjenčana s muškarcem živjela, pa kad su joj otvorili grob, gađala ih je kostima prijašnjih pokojnika.
U Šibeniku, u 17. st., dok je harala kuga, oko tisuću ljudi je s glogovim kolcima pojurilo probosti nekoga težaka, misleći da je on vukodlak i uzročnik tolikoga zla.

U starih hrvatskih pisaca, vukodlak je i mitska neman, koja grize Mjesec i Sunce uzrokujući pomrčinu. U starih naroda na ovim prostorima, zloduh tmine imao je vuka, koji je katkada izlazio iz podzemnoga svijeta. Htio bi proždrijeti Sunce i Mjesec, a oni bi se tada zamračivali, pa su pomrčinu nazivali - vukodlaci.


Carigradski vukodlak (Boka Kotorska)

Dva brata trgovca brodom plovila do Carigrada. Putem se jedan razboli, pa umre pred samim Carigradom. Drugi brat ga ondje sahrani. Trgovao, vratio se kući, pa nakon nekoliko mjeseci opet pošao u Carigrad.
Pođe u neku mesnicu, no čim je ušao, ostao je izvan sebe: vidi on pokojnoga brata, siječe meso na pladnju! Odmah se dosjeti da se brat povukodlačio, pa će potajno vlasniku mesnice: "Prijatelju, ovo je moj brat kojega ukopa pred par mjeseci. Povukodlačio se! Pa kad budete meso rasijecali, ti lijepo zamahni i odsijeci mu prst. Iscijedit će mu se krv i ostat će samo mješina. Krepat će vukodlak!"
Ovaj tako i učini. Čim ga je udario nožem, odmah iz njega šiknula krv, dok se nije cijela mješina iscijedila. Sreća, da su ga iskorijenili na vrijeme, jer su mu već počeli okoštavati zglobovi. Mješina bi ona uskoro posve okoštala, postao bi vukodlak poput živa čovjeka, pa bi se dizao iz groba, plašio i klao po svijetu.

_________________
[Vrh] Go down
Korisnički profil http://calypso.niceboard.com
ch4ng3r___
Administrator
Administrator


Male
Broj postova: 355
Age: 22
Lokacija: Split
Registration date: 30.04.2007

PostajNaslov: Re: Narodna vjerovanja i predaje s područja Hrvatske   sub svi 05, 2007 8:58 am

VJEŠTICA je, prema starim narodnim vjerovanjima, žena zlih, urokljivih očiju, zla srca, a duše đavolske. Ako je, dok je bila djevojka, bila mora (o morama kasnije), bit će vješticom kada odraste. Ima ugovor s vragom, krvlju potpisan, a on je uči svakojakim opačinama. Tip vještice je i štriga, kojoj odostraga naraste repić sličan resi koju ovca može imati pod vratom. Ima oblik psa, mačke, koze, pijevca, zmije... Može biti i žaba, pa su naši stari debeloj žabi znali dobaciti: "Idi u pol pakla odakle si i došla!" Vještica može biti i u obliku mačke koja dođe sisati kravu.



Čuje li se obnoć konjski topot, to vještice svojim kopitima nagovješćuju nesreću. Osobito je opasno noću prolaziti raskršćima, jer tada ondje održavaju svoja sijela, a najljuće su za noć pred 1. studeni. Rado jedu dječja srca, a na sijelima će i vlastitu djecu pojesti. Okupljaju se na Kleku, Okiću, Aršanju, u Slatinama kod Trogira. Sastaju se i u svakom selu, uvijek pod orahom.

Na polnoćki ih može vidjeti onaj tko na Barbaru počne iz jednog komada drveta tesati tronožac, kojeg završi na Badnjak. Postavi ga na ulaz u crkvu, pa će se prema njemu u ponoć okrenuti sve vještice. Taj tada mora pohitati kući, bacajući iza sebe zrna maka ili prosa, ili sol, da ga vještice ne uhvate. Ako ga uhvate, vući će ga po trnju i kamenju, a vlast nad njim imat će zauvijek. Znaju ga odnijeti i u podzemni svijet. Može se prepoznati u čijoj kući ima vještica, jer iz dimnjaka te kuće na poklade ili Badnjak lete iskre. Mlada vještica može oduzeti govor mladiću koji joj ne uzvraća ljubav, a pomoći mu može BOSORAK, dobar vještac.

Vještice još veće zlo čine u zraku i na poljima. Svaka se u oblacima bori da svoj vinograd sačuva od tuče, a pritom stvaraju silnu oluju. Tko u mrkloj noći opazi plamičak kako mu se primiče poljem, neka prema njemu pljune i vještica mu neće moći ništa. Vješticu koja se pretvorila u žabu treba probosti željeznim vilama. Znaju začarati konopac, tako da ga muzu umjesto krave.

Kad vještica umire, ostavlja carstvo onome tko je povuče za nožne palce. Uvijek zove k sebi neku seosku djevojku, da joj prenese svoje znanje. A kada umre, digne se silni vjetar. Kada je pokapaju, crne kokoši kljucaju pred sprovodom.

U 14.st. u našim krajevima počinje se suditi vješticama. Najviše njih bile su TVARNICE, TROVILICE, koje ubijaju plod u majčinoj utrobi, za novac spravljaju otrovne napitke, kojima se može nanijeti smrt ili bolest. Naprotiv, u 13. st. Koloman je isključio postupak protiv vještica, ali ne i protiv čarobnjaka. U Zagrebu su 1362. okrivili neku Dragicu da je bajanjem posvađala muža i ženu, a ubrzo je spaljena skupa s ženama koje su je branile. 1420. spaljena je neka Jelena, koja je rođakinji spravila ljubavni napitak. Spaljena je i žena koja je mužu u ljubavnom napitku dala popiti pauka. U 17. i 18. st. iz sudskih se spisa vidi da vještice, COPERNICE, COPRNICE prave tuču pušući u vražji mijeh, a da svoju mast prave od djeteta vještice, kojemu je otac vrag.
Budući da je samo u župi Belecu od 1742.-1743. spaljeno 11 coprnica, jer je narod za neplodnost, mraz, tuču krivio žene među sobom, 1758. je kraljevskim dopisom u nas zabranjen progon vještica. U ostatku Europe spaljivane su još dugo nakon tog vremena.

SMRD je najniža vještica, a velikašica im je OBRŠTARICA, "koja je jela srca dječja i gostila se gibanicama velikim poput Turopolja".

Vještica može odčarati kako je i začarala, a može se i razvještičiti ako se pokaje i na ispovijedi očituje zla djela, pa se tada zove OČITOVNICA.

Vještica se inače zove i VIŠĆICA, VIŠĆA, VEŠČA, COPRNICA, COPERNICA, BAHORICA, ČAROVNICA, STRIGA, ŠTRIGA, UPIRINA, VRAŽARICA, VIŠKA, VLHVA, VUHVA, a vještac je i VIŠĆAC, VILENIK, VEŠĆEC, COPERNIK, ŠTRIGON, ŠTRIGUN, VIŠĆUN, VIŠĆUR, VIŠĆURAK, BAHORNIK.

Mislim da bih vam trebala reći i poneku narodnu pripovijest o vješticama... Dakle...


Ubio majku u oblaku (Zlarin)

U nekom selu, neku ženu nazivahu vješticom. Pričali su kako su je vidjeli da u olujne oblake leti, a prije tuče bajala bi da se ne uništi njen vinograd: "Vuklo, tuklo i potuklo, do moga se ne dovuklo!" Seljaci bi odmah pohitali zvoniti da odagnaju oluju, a ona bi se u oblacima borila s drugim vješticama. I tuča bi sve okolo potukla, a njenom vinogradu nikada ništa nije bilo. Kada bi se vratila iz oblaka, uvijek je bila sva modra od borbe. U selu je se bojali kao kuge, a nitko joj ništa nije mogao.
No, neki dan sin joj išao u lov, pa ga zatekla oluja. Pohita on natrag, da se skloni pod svoj krov, kad ono kuća zaključana. Kiša šiba, a ključa nigdje. Iz bijesa okine puškom u one olujne oblake, a uto pred njega iz oblaka padne ključ. On otključa i uđe. Gleda, a u postelji stenje majka: "Sinko, što si to od mene napravio?!" Sin gleda u nedoumici, a majka svejednako viče da ju je ubio. Kad li će majka: "Evo, morala sam letjeti u oblake, potući tuđe i braniti svoje! A ti zapucao, mene pogodio, pa mi ključ ispao! Ajme, ubi me!" I premine ta vještica. Nitko u selu joj ništa nije mogao, a na kraju je ubi vlastiti sin u oblaku.


Bačva pleše (Podunavlje, Mađarska)

Živjeli neki djed i baka, pa pripremili nasred dvora bačvu za berbu. A djed vidi, da bačva uvijek u ponoć nestane. Veli ženi, bačva je oživjela, a ona mu se naruga. Tako djed odluči vidjeti kamo nestane njegova bačva. Bojao se što će biti, ako mu otpleše bačva kada bude bila puna vina.
Sjeo on u bačvu, kad u ponoć ona malo popleše, pa se otkotrlja iz dvorišta skupa s djedom. Dokotrljaju se u neku mračnu šumu, pa u neku zabačenu krčmu. Viri djed kroz čep i vidi sama čuda - sve u zlatu, sve u srebru, sve se sja. Prepuno lijepih djevojaka, sviraju gajde a one plešu. Svako malo svirači i plesačice dolete nad bačvu, pa iz nje zlatnim i srebrnim čašama piju. Čudi se djed kako iz prazne bačve grabe, pa još govore: "Dobra li vina!" Misli djed, imat će što ispričati ženi, a da se osvjedoči, iskrade se iz bačve i uzme sa sobom jednu zlatnu čašu. Krene da će se vratiti u bačvu, kad vidi da je bačva otišla. A nema ni svirača, ni lijepih djevojaka, ni jela ni pila. Ostao djed sam samcat, a kad sunce granulo, zgrozi se - ta nije on u zlatnoj krčmi, nego u glogovom grmu! Trga se djed iz trnja, sav je izgreben, krvav, no čašu još uvijek drži u ruci, da bude baki za osvjedočenje i uspomenu. Ne žali što se grebe, kad ima zlatnu čašu. Nekako izađe iz grma, pa pogleda čašu; a nije to čaša, nego kozji papak! I sve ono što bješe zlatnim i srebrnim peharima, bili kozji papci i kozji rogovi. Eto, iz toga se pilo na vještičjem sijelu.
Djed prestravljen, a neće kući, ne zna što bi baki rekao. Odluči sjesti u glogov onaj grm i čekati ponoć. I zaista tada opet dođoše vještice, i dokotrlja se bačva. Zlatna se krčma stvorila. I vidi odmah peharnica, da im nedostaje jedna zlatna čaša. Zaprijeti: "Otkrije li tko kome naš noćni sastanak, živo ćemo mu meso rezati i na trnje ga nabadati!" Djed ne čeka, nego brzo u bačvu sjeda, a oni čašu-papak hitro djene k ostalima. A kad se bačva najzad otkotrljala doma, pohita djed u postelju. Tri je dana bolestan ležao, ali baki ni riječ nije ispričao, ni gdje je bio, ni što je vidio, a i zlatnu čašu prešuti. A teže od rana od trnja, bilo mu je što ne smije baki reći da njihova bačva zaista oživi u ponoć.

_________________
[Vrh] Go down
Korisnički profil http://calypso.niceboard.com
ch4ng3r___
Administrator
Administrator


Male
Broj postova: 355
Age: 22
Lokacija: Split
Registration date: 30.04.2007

PostajNaslov: Re: Narodna vjerovanja i predaje s područja Hrvatske   sub svi 05, 2007 9:02 am

Vila planinkinja živi u planini, morkinjica u špiljama kraj mora, drvarica u krošnjama, obakinja u oblacima. Vila šumnjača po nići iz šume dolazi pastiru, zavede ga, dok on u zoru ne vidi da ona ima željezne zube. Vila posvaduša na putu će posvađati muža i ženu, a kada se raziđu, njega će na bijelome konju odvesti u oblak. Stan im je Mosor, Velebit, Biokovo, Prolog, a odmorište im je otočić Jabuka. Vjerovalo se da su vodene vile uvijek zle, a zračne uvijek dobre. Morske vile vuku mladiće u dubine, a po noći plešu na površini.

U međimurskome se kraju pripovijedalo, kako vilinska pjesma opčini djevojku, te i ona postane vila. Pjeva li neka djevojka ljepše od vila, one je prokunu da izgubi glas. Znaju se pretvoriti u pticu, staru ženu, maglu, cvijet, leptira... Obično hode same, a kada plešu kolo obično ih je deset. Tko ih vidi u plesu, pretvore ga u drvo, stijenu, ili ga odvedu u šumu i škakljaju do smrti. Gdje su plesale kolo, rastu gljive. Nagazi li čovjek na mjesto kola, dovijeka će puzati. Po noći s bakljama plešu na grobovima ubijenih ljudi.

Vile zlatom darivaju mlade ljubavnike koji se potajno sastaju, ali se ljuto osvećuju ako netko kaže da ih je vidio. Tko vili napravi hladovinu dok spava na suncu, bude bogato nagrađen. Vole da ih pastirice češljaju, a ako im otkinu vlas, ubiju ih. "Ti meni vlasić, ja tebi vratić!"

VILAC je muška vila. Ženski su pripadnici brojni, muški nisu. Stoga vile svoje odabranike traže među ljudima, a uvijek biraju samo lijepe junake. Te miljenike vila narod naziva VILENJACIMA. Imaju li vile dijete s njim, ono je uvijek vila. Rađa ga ona u šumi, a nekad i pred očima ukućana, pa s njim u naručju odmah odleti.

Vjerovalo se da vile znaju odnijeti lijepog mladića u oblake, a kako bi on htio natrag, tukli bi se u oblacima, što se čulo kao grmljavina. Takav momak je VILOVNJAK, a u Lici VRIMENJAK, jer on donosi tuču, a SDUHAČ stvara vjetar, buru i oluju.

VILENICA je djevojka koja se družila s vilama, a one je učile raditi s ljekovitim biljem i kamenjem. Vjerovalo se da je se jedna dubrovačka vilenica pretvara u bijelu pticu.

Za kraj, prepričat ću vam nekoliko narodnih predaja o vilama po mom izboru. U zagradi je navedeno područje s kojeg predaja potječe...


Djevojka je vila postala (okolica Varaždina)

Bijaše neka siromašna udovica, i imaše samo kćer i jednoga psa. Majka je svaki dan u polju djevojčicu učila lijepim pjesmama, a navečer bi mala sjela pred kućom i pjevala. Svaku bi večer majci govorila: "Lijepe me gospe slušaju dok pjevam". No majka nikada nije nikoga vidjela. Ubrzo se mala svaku večer vraćala s pokojom zlatn0om stvarčicom, naušnicom ili ukosnicom. Reče joj majka: "Spremi to, da imaš kad se budeš udavala".
I djevojčica narasla u krasnu djevojku, a onim se nevidljivicama njena pjesma jako svidjela. Bile to vile. Neku večer, kada je dovršila pjesmu, one je uhvate i ponesu. Majka gleda ovo čudo, kako joj dijete leti zrakom, i silno se ražalosti. Uto progovori onaj pas, i reče kako će je odvesti na vilinsku livadu. I ondje majka ugleda svoju kćer kako pjeva s vilama. Vile su silno molile majku da im prepusti svoju jedinicu, nudile je silnim blagom i nakitom. Ali, ona neće. Stoga joj vile pokloniše mnogo blaga, samo kako bi mala svaku večer dolazila njima pjevati.
I tako kćer odraste. Mnogi su je htjeli oženiti, no ona ne htjedoše nikoga. Najposlije, kada joj je majka umrla, ostala je zauvijek pjevati s vilama. Sama je postala lijepom vilom.


Vila doji navrh brda (okolica Sinja)

Pastir na potoku vidio kako se vile dolaze kupati. Skinuše krila i zaplivaše. Tada on najljepšoj sakrije krila. Ubrzo one iziđu, stave krila i odlete. Samo ona najljepša ne nađoše svojih krila. Tada pristupi pastir: "Uzalud tražiš svoja krila! Ostat ćeš i biti moja ljuba!" Uzalud ga molila vila: "Bit ćeš najjači, najbogatiji, pomoći ću ti u svemu, samo mi daj moja krila!", on neće pa neće. "Ne dam ti, hoću se oženiti tobom!" Na kraju, nemaše drugog izbora pa pristane. Vjenčaju se, a pastir krila skrije u škrinju. Nakon godine dana rodi ona sina, a kad je on navršio godinu dana, vila će mužu: "Ma, kako bih sada mogla ostaviti ovako lijepog sinka! Daj mi da barem vidim svoja krila." I on otključa škrinju, a krila ugleda sinak. Primijeti to vila, pa će mužu: "Ma, zar nećeš našem sinu dati da se s krilima malo igra?" I popusti on, a vila to jedva dočekala. Dohvati krila, lati ih na ramena i odleti. Iz zraka viče: "Ma, zar ću ja biti tvoja ljuba, ja, gorska vila? A ti meni svako jutro lijepo donesi sina navrh onoga brda, a s tobom nikad više biti neću!" Tako je i bilo. Pastir je godinu dana sina donosio na vrh brda, gdje bi ga vilinska majka podojila. I tako odgojila maloga, pa odletjela zauvijek.


O vilama sve najbolje (Brač)

Oduvijek ljudi u gori osjetili miris svježeg kruha, no znali su da ih to vile mame. Jednom, gladan neki pastirić ne uspije odoljeti. Stao na ulaz u špilju, pa gleda vilu. Vidi - lijepa je, ali spazi njena konjska kopita. No digne on pogled, pa je gleda samo u zlatne kose. A vila ga upita je li gladan, što on potvrdi. I vila mu dade toploga kruha. On se zasiti, a vila ga pozove da opet dođe. Kasnije se on pohvali ostalim pastirićima: "Ma, znate li vi da su gore vile, i toplog su mi kruha dale! Gore, ispod samog orlovog gnijezda". Dopalo se to drugom dječaku, pa krene k vilama. Došao pred špilju, pa gleda lijepu vilu. No, ugleda joj kopita, pa se sakrije za hrpicu kamenja. Sve u strahu šapće: "Joj, kako je nagrđuju kopita od konja!" A vila čula šapat. Dohvatila iglu, razjareno doletjela pa malog ubola u oko. Vrisnuo mali, pa pobjegao ostalima. Onaj koji je prvi bio kod vila ga upita što mu se dogodilo, a kad je čuo, reče mu: "A što si im u noge gledao! Zašto ih nisi gledao gore. I ne rekao im kakve su im noge, nego ih pohvalio kako su lijepe gore! Dale bi ti kruha, i ne bi ostao bez oka!" I taj mali ostao bez vida, a onaj prvi uvijek od vila dobivao kruha. Bio je već mladića, kad ga pohvali vila: "Znaj, ti si nama drag, jer vidiš, a ne vidiš! A onaj drugi sada ne vidi, jer vidi što vidi!"


_________________
[Vrh] Go down
Korisnički profil http://calypso.niceboard.com
 

Narodna vjerovanja i predaje s područja Hrvatske

Prethodna tema Sljedeća tema [Vrh] 
Stranica 1 / 1.

Permissions in this forum:Ne moľeą odgovarati na postove.
HACKED BY H.I.S.C. Team !!! ::  :: -